Delia Owens – Djevojka iz močvare

Što vas prvo asocira riječ močvare? Život u močvari, obitelji u istoj, preživljavanje i borba za opstanak – samo su neke od tema ovog romana. Da li je to moguće? Da li je moguće stvoriti pristojan život kada te prati toliko krhotina? Kada pomislite na dijete ostavljeno, prepušteno samom sebi, izolirano, ismijavano, napušteno. Što osjećate? Vjerujem da puno toga. Meni su kroz čitanje prolazila pitanja kako roditelji to mogu učiniti svojem djetetu, prepustiti ga pravilima prirode, zakonima močvare i živjeti bez kajanja. Patila sam uz Kyju, djevojčicu iz močvare kako su je nazvali. Slušala sam njene želje, upijala sirovu želju za prijateljima i prihvaćanjem, pružala joj utjehu, borila se s njom da preživi. No, Kya je djevojčica koja prerasta u ženu, upoznaje dobre i loše strane ljubavi, spoznaje da kada voliš da to ponekad i boli.Kya je lik u kojem se svatko može naći, poistovjetiti i priupitati da li on to mogao. Borbena je, spretna i vrlo dobro zna kako spasiti ono malo što ima, a imala je tek sebe i svoju močvaru. Njeno preživljavanje svodilo se na lovljenje dagnji, školjki, svega što je mogla prodati starom Jumpinu. Kya je dijete, potom i žena koja je unatoč problemima, ranama prošlosti, kandžama društva uspjela preživjeti.

“There are some who can live without wild things, and some who cannot.”

Priča započinje pronalaskom mrtvog tijela Chasea Andrewsa. Za neke bi to bila obična tragedija da sve asocijacije nisu ukazivale na djevojku iz močvare – Kyju. Ali priča tu kreće ispočetka. Opisuje kako Kya prvo ostaje bez majke koja jednog jutra odlazi i nikada se više ne vraća iako je Kya vjerovala da će se vratiti. Autorica nam priča priču kakav je bio Kyin otac, zašto nije išla u školu, što je voljela, čega se plašila, kako je provodila svoje dane, tko joj je bio prva ljubav, kako je preživjela prvo slomljeno srce.

“Please don’t talk to me about isolation. No one has to tell me how it changes a person. I have lived it. I am isolation,” Kya whispered with a slight edge.”

Opisuje nam, kroz predivne opise, sve vrste ljubavi. Od dječje pa sve do ljubavi prema poslu. Iako je izopćena iz društva, iako su je smatrali prljavom, okretali leđa na nečujne vapaje, Kya je uspjela naučiti kako se ponaša more, kako živi priroda oko nje, naučila je osluškivati zvukove oko sebe.

“Some parts of us will always be what we were, what we had to be to survive…”

Jedini koji joj prilazi, daje sve od sebe da nauči čitati i pisati, tko se zaljubi u nju, a ne u ono kakvom je opisuju jest Tate. Uz njega upoznaje i sebe, shvaća da iz močvare neće nikada otići jer ona je njena obitelj. Utočište u najtežim danima. Iako je zaista krhka, željna ljubavi, željna druženja, Kya će vas naučiti da čak i onda kada društvo nije uz vas, možete preživjeti. Priča nam put od djetinjstva sve do odrasle dobi. Daje nam uvid u Kyin život otvarajući nam put da se sažalimo nad njom. Ali, ostavlja dovoljno prostora da sami odredimo ubojicu. Na vrsan način pokazuje koliko je Kya ipak inteligentno biće, sa svim vrlinama i manama. Krive je za smrt Chasea Andrewsa, mladića iz ugledne obitelji. No, jedna od poveznica između njih – ljubav. Barem ona sa njene strane. Da li je Kya krivac? Da li krhka žena može biti ubojica, ostavljam da sami otkrijete.

“If anyone understood loneliness, the moon would.”

Autorica se bavi ozbiljnom temom obitelji, društva, društvene izolacije i osude, sve do teme ljubavi i života. Kroz mnogo opisa prikazuje da nije željela samo iznijeti temu romana već i pustiti čitatelja da uživa u svakom slovu. Mnogi dijelovi su me rasplakali, doveli da plačem nad bespomoćnosti kao i društvenoj nemarnosti. Svako poglavlje je napisano tako da strahujete od emocija koje će vas zadesiti na svakoj sljedećoj stranici. Od mene jedna velika preporuka.

Do sljedeće recenzije, pozdrav!

Izdavač : Vorto Palabra

Ocjena : 5/5

Recommended Articles

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *