Oyinkan Braithwaite – Moja sestra, serijski ubojica

O autorici :

Oyinkan Braithwaite porijeklom iz Nigerije. Nakon što je diplomirala kreativno pisanje i pravo, neko je vrijeme radila kao pomoćna urednica u uglednoj nigerijskoj izdavačkoj kući da bi potom i sama počela pisati. Njezin je debitantski roman Moja sestra, serijski ubojica osvojio nagradu LA Timesa za najbolji krimić / triler te ušao u uži izbor za nekoliko nagrada među kojima i za glasovitog Bookera te nagradu Women’s Prize, a otkupljena su i prava za film.

U svega 24 sata zavšila sam ovu novu ljepoticu izdavačke kuće Znanje. Moram priznati da koliko god priča možda pisana vrlo jednostavnim stilom, meni je sjela. Uvukla me radnju i uhvatila svojim sticky hands i držala me tako do samog kraja. Oyinkan se poslužila stilom u kojem nema previše objašnjavanja, ali ni osude čina što su okaraterizirali jednu od sestara – Ayoolu. No, ipak ništa iz romana ne ostaje nezapaženo. Vidimo nekoliko okosnica – Ayoola je prirodno prekrasna, Koreda je dežurni krivac za sve što se događa, otac je tipični obiteljski nasilnik koji odmah po prelasku kućnog praga nabacuje najveći osmijeh, teta Taiwo bogatašica željna najboljih komentara. Treba napomenuti i ostale likove koji su provučeni kroz prizmu društva dobivajući određene karakteristike. Ayoola koliko god da je prekrasna izvana, plijeni svojom pojavom, navodi mušku populaciju da puze za njom, toliko je iznuta trula, emotivno nesređena s jednom velikom manom – ubija svoje dečke.

Opis Ayoole glasio bi : „Predivna djevojka, tena kao u barbike, očiju kao dva dijamanta, usana mekših od perja i punih kao oblaci.“ I pomislilo bi se kako je ona primjer izuzetne, od Boga nagrđena, krasotice, ali to nije okosnica ovog romana.,

Namrštim se, naslonim natrag i spustim pogled. Da mogu, iscijedila bih i suzu, ali nikada nisam mogla plakati po narudžbi.

Kroz roman prikazan je sestrinski odnos kao i većina koje znam, ali ono što je naglašeno jest Koredina potreba da sestru zaštiti po cijenu zatvora nedužne osobe. Koreda na sve načine štiti sestru, šuti o onome što zna, što je učinila, ali i u čemu je sama sudjelovala. Iako Koreda Ayoolu, ne jednom već nebrojeni put, upozorava da ublaži svoje ponašanje, smiri svoje potrebe predstavljanja života na društvenim mrežama, Ayoola kao da ne može samoj sebi pomoći, čini mi se kao da je to dio nje koji se nikako ne može odvojiti. I koliko god policija njuškala, lijepo Ayoolino lice rješava problem i udaljava ih od njihove obiteljske kuće. Što li sve lijepo lice može sakriti? Krvave ruke i oštećenu psihu.

Kladim se da niste znali da se izbjeljivačem može prikriti miris krvi.

Oyinkan je u pozadini objasnila razloge zašto su Ayoola i Koreda takve. Odgovor je njihov otac. Nož koji je čuvao u ladici, poglede upućene ako bi se bilo tko približio njegovoj radnoj sobi, podsmijeh ženi kada kući dovede mladu ženu ( studentkinju)… Ayoola je gotovo njegova preslika, koliko god ona svjesna problema i nedaća koje baca na sestrina na leđa.

Kraj knjige pokazuje koliko je Ayoola psihički nestabilna, lažljivica, serijski ubojica kada novog dečka pokuša ubiti. I koga će Koreda odabrati – sestru ili nedužnu osobu?

Nismo se bojale oca onda kad je imao goste – tad je bio u svome najboljem izdanju. Mogle smo se smijati i igrati bez straha od kazne

Izdavač : Znanje

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *