Søren Sveistrup – Čovjek od kestena

Ako ste pronašli figuricu, nemate šanse. On dolazi po vas.

Ova rečenica piše na poleđini knjige i pomalo utjeruje strah. Kada sam vidjela da je Fokus izdao ovaj naslov, i k tome da je riječ o trileru, znala sam da trebam čim prije pročitati. Sjećam se recenzije kolegice bookblogerice Throneofbookaholic gdje je rekla da kada se spomenu skandinavski autori, bez rasprave znamo da oni zalaze u najdublje kutke ljudske psihe uz mračne i “prljave” elemente. I moram se složiti s njom. Dok sam čitala, imala sam mnoge scenarije i teorije, ali uglavnom sam pogodila sve osim glavnog krivca. Ono što svakako skandinavske autore odvaja jest njhova sposobnost da radnju oblikuju tako da ne postoji trenutak u kojem bih rekla da je radnja dosta ili da ima propusta.

Radnja ovog romana započinje u Danskoj 1989. gdje autor opisuje stravično ubojstvo muškarca u podrumu jedne kuće, da bi se potom autor prebacio nekoliko godina kasnije. Na prvi tren to ubojstvo je naizgled nebitno i nepovezano.

Kada je pronađena prva unakažena žrtva Laura Kjaer, sumnja pada na njenog supruga, kako to obično i biva. Laura je ubijena u svom dvorištu dok je njen sin spavao u svojoj sobi. Brutalno je mučena, odrezana joj je šaka. No, uz truplo ostavljena je figurica – čovječuljak od kestena.

Kada se tjedana kasnije dogodi još jedno ubojstvo, gotovo slično prethodnom, istražitelji shvaćaju da imaju posla s monstrumom odnosno sa serijskim ubojicom. Da bi situacija bila šokantnija, figurica sadrži otiske djevojčice koja se smatra nestalom već godinu dana. Ovdje je riječ o kćeri ministrice socijalne politike. Ubojstva se nizaju jedno za drugim, istražitelji se vrte u krug, svatko ima svoje mišljenje oko tog slučaja. Smatraju da se ubojica nestale djevojčice nalazi iza rešetaka, točnije u psihijatrijskoj ustanovi. Određen mu je neograničeni zatvor. Lokaciju tijela nije otkrio jer mu je dijagosticirana paranoidna shizofrenija što otežava dokazivanje njegove “nevinosti”.

“Ponekad život ne ispadne onako kako ste se nadali.”

U romanu upoznajemo glavne likove, Naia Thulin i Marko Hessa, dvoje kolega koji će morati duboko i temeljito kopati da bi razriješili ovaj misterij. Ono što je Soren vrlo dobro odradio, a meni se svidjelo, jest ispreplitanje glavnih i sporednih likova što je dovelo do toga da vidimo situaciju iz svih kuteva, čak i žrtava u njihovim posljednjim trenucima. Također, pratimo i priču Rose Hartung, danske ministrice socijalne politike, koja iako se slučaj smatra zatvorenim, a njena kćer službeno nestalom, obitelj Hartung se ne može pomiriti s gubitkom, pa im otisci prstiju na pronađenim čovječuljcima bude novu nadu.

Kako sam napisala nekoliko redaka iznad, priča započinje masakrom na jednoj farmi 1989. koji naizgled nema nikakve veze s ubojstvima koja potresaju Dansku, no čitajući kratka poglavlja iz raznih kuteva likova slagalica dobiva dio po dio pa priča polako zaokružuje što-kako-zašto ciklis. Radnja ovog romana je iznimno dinamična što je ostvareno kraćim poglavljima. Uz likove nisam vezala, identitet ubojice nisam nikako pogodila, što možda proizlazi iz činjenice da je o detaljima koji bi otkrili ubojici, autor bio pomalo škrt. Ali ne zamjeram mu to. Nedostaje mi detalja o tome tko je otac Thuline kćeri, zašto joj njen nije pravi biološki djed, zašto je Hess protjeran iz Interpola? Eh, to mu zamjeram.

Ono što je vidljivo iz ovog romana jest da je pozadinska priča ustvari tema “propusta” jedne savršeno uređene zemlje u kojoj se zaista živi lijepo i bezbrižno, a onda jedan ovakav događaj unosi sumnju da li je zaista sve onako kako se predstavlja. Također, osim te teme, Soren je ušao duboko u ljudsku psihu i prikazao kako događaji nasilja nad djecom u djetinjstvu uvelike određuju personalitet u daljnjem razvoju.

Trenutno se snima mini serija.

Od mene velika preporuka ako želite dobar triler.

Izdavač : Fokus na Hit

Recommended Articles

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *