Donald Robertson – Kako razmišlja car filozof

Što je to točno stoicizam? Stoicizam je filozofsko naučavanje nastalo u doba grčke filozofije u kojoj se naglašava racionalnost kao jedino istinsko i pravedno dobro. Stoicizam vam ne dopušta napuštanje vlastitog razuma ili napinanje stvarnosti. No, da li je postizanje stoičkog ponašanja relativno lako ili zahtijeva dobrog mentora? Vjerujem da je potrebno dobra „vježba“, kao i dobra primjena praktičnih načina kako sačuvati zdrav razum.

Uvod u ovaj vrlo korisan priručnik započinje posljednjim danima života Marka Aurelija kada opisuje kako je vrlo ostao bez oca, već je tada odavao dojam vrlo ozbiljnog dječaka. Naposljetku, posvojio ga je Antonin Pio u sklopu dugoročnog plana nasljeđivanja kojeg je osmislio car Hadrijan. Bio je okružen najboljim učiteljima stoicizma i aristotelizma i tako imao priliku učiti, ali i usvajati sve praktične načine stoicizma. Zato je godinama kasnije Marko Aurelije bio proglašen kao dobronamjeran car vođen mirnoćom. U mnogim situacijama koje su ga snašle u godinama njegove vladavine postupao smireno prihvaćaju smrt, bolest i popratne okolnosti kao životno određenima. Borio se s gubitkom osmero od trinaestero djece, te bolovao od čira. Snašla su ga brojna ratovanja, politička nestabilnost, a on je ipak smogao način da vlada Carstvom i prije svega je cijenio mir i bogatstvo zdravlja pa je na tome mukotrpno radio zbog čega je odavao dojam da je hladnokrvan i bez emocija. No, jedino je tako mogao sačuvati mentalno zdravlje. U trenucima problema, nije reagirao naprasito ili preplašeno, već postavljao pitanje „a što dalje“?

Dopustite mu jedanput da bude samo čovjek; ni filozofija ni carstvo ne može iskorijeniti osjećaje.

Vi imate moć nad svojim umom, a ne izvan događaja. Shvati to i naći ćeš snage.

Ono što je vrlo važno znati jest činjenica jest da u današnje doba je vrlo teško imati mentora koji će nam biti dostupan 24/7, uzimajući u obzir kako ubrzan život vodimo, te koliko je strpljivosti i snage za biti stprljiv potrebno. Možda djeluje lako učiti iz knjiga, no podloga stoicizma nije u čitanju knjiga, pretakanju uputa o tome kako smireno preuzimati situaciju da manje utječe na nas.

Aurelije je u knjizi Meditacije opisao tko je utjecao na njega, pa su se tu našla imena poput Sokrata, Epiktet, Seneka i brojni drugi.

Kada jasno shvatimo istinu da su neke nesreće neizbježne, više ne osjećamo potrebu zabrinjavati se zbog njih.

Što je ustvari poanta ovog „priručnika“? Sva razmišljanja, misli, upute uzeti kao zamišljeno mentorstvo te se upustiti u stoičko razmišljanje i postizanje balansa i to na način kako su stoljećima unatrag činili veliki stoici. Iako je vrlo teško, nije nemoguće.

Možemo li iskušati Aurelijeve savjete? Hoće li nam poći za rukom? Dok ne pokušamo nećemo znati. Prije svega, u današnjem dobu vrlo lako možemo reći da ponekad živimo kao robovi strasti, ne u punom smislu, ali još uvijek je taj postotak veći od 50%. Zamislimo samo koliko često robujemo svojoj strasti, ponekad žrtvujući zdravlje i psihu, u nadi da ćemo zadovoljiti svoje hedonističke potrebe. Nije li tako? No, ostalih 50% se odnosi na činjenicu da ipak zadržavamo dio racionalnih stavova pa nismo robovi modernih struja jer u protivnom ne bismo planirali budućnost, razmišljali što nam donosi sutra, obuzdavali baš svaku želju.

Ne zaboravimo naglasati da stoici nisu hladnokrvna ljudska bića, kao što to nije bio ni Marko Aurelije. Potrebno je znati da korištenje razuma jest baza stoicizma jer ljudi su prije svega misaona bića sposobna razmišljati i promišljati. Marko Aurelije godinama je morao raditi na obuzdavanju svojeg enormne količine bijesa, ali je pronašao načine da ga kanalizira ( unatoč psihološkoj predispoziciji). Govorio je kako svatko od nas djeluje po principu onoga što smatramo ispravnim, odnosno pogrešnim.

Riječ je o tome da bi nas kronični bol koji nadilazi sposobnost da ga izdržimo ubio, a to što smo još živi dokazuje kako smo sposobni izdržati i mnogo gore.

Za kraj – znajte da stoicizam ne znači izostanak emocija i manjak empatije. Ljudi su misaona, ali i emotivna bića, kako god se stvari posložile, emocije nas ne mogu zaobići. Baš kako je Aurelije u trenucima napadaja bijesa svoje negativne emocije obuzdavao pozitivnima i tako spašavao samog sebe od padanja u ponor. Teško je, ali emocije možemo kontrolirati iako je potrebno mnogo vježbe.

U svakom slučaju, ovo je odličan priručnik da i sami posegnemo za vježbom. Nadam se da ćete posegnuti za ovom knjigom, zapitati se koliko toga dopuštamo da nas dotakne, kao i koliko toga previše uzimamo k srcu. Vrijedi sačuvati svoje mentalno zdravlje.

Recommended Articles

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *