Ljubavna drama

Sanja Srdić Jungić – Ti si moje sve

Nećete mi vjerovati, ali se mučim kako započeti ovu recenziju. Ne iz razloga ne znam što reći ili zato što je knjiga dosadna. Upravo suprotno – imam toliko toga na umu da ne znam odakle krenuti.

Elena je srednje dijete obitelji Perić. Uz dvije sestre, u njihovoj obitelji nikada ne vlada mir. Lara, najstarija sestra, studira medicinu i sve što uvijek želi jest mir i tišina kako bi se mogla pripremiti za sve ispite. Mia, najmlađa sestra, vječito mrzovoljna, ali ipak ispod te mrzovolje čuči tinejđerica kojoj je to oduvijek bio bunt i koja ipak ima svoje snove, želje, ciljeve. Elena, srednja sestra, ne može se požaliti da je nesretna – pohađa gimnaziju, ima poveće društvo, najbolju prijateljicu Petru, dobro se zabavlja… Ali što bi bilo kada bi samo jedan događaj pogodio cijelu obitelj? Bi li se sve urušilo? Kako bi svaki član obitelji to podnio?

Čini se da će to i one same iskusiti. Sve započinje na grobu njihova tate, Eleninim posjetom dan prije vjenčanja. I pričom o Aleksu. Taj dan kada je Elena, ali i cijela njena obitelj, izgubila oca/muža/sina donio je za sobom bol, prazninu, strah, izgubljenost, nespremnost. No, kako bismo uopće na tako nešto bili spremni? Sve ono bezazleno, lijepo, slatko, opušteno, šareno, ludo, puno smijeha i podbadanja nestalo je u jednoj rečenici : „On je poginuo.“ I otada ništa više nije isto. Elena je bila bačena na dno, boje je zamijenila jedna – crna, prijatelji su polako postali prošlo vrijeme, Petra više nije s njom razgovarala, samoj sebi je postala duh. Lara, dotad uzorna studentica medicine, nije imala snage da se nastavi baviti zanimanjem kada nije mogla spasiti svog oca. Tada jedino što je mogla jest držati ga za ruku. Mia, njen buntovnički gard se samo poduplao i doveo je do preranog majčinstva.

Dobila si zaljubljenog klinca od glave do pete koji je prvi put otkrio kako je to toliko brinuti se za nekog drugog da ti nije bitno više ni kako se sam osjećaš. Dobila si dio mog srca. I samo ćeš ti odlučiti što ćeš s njim napraviti.

U svemu tome, jedina svijetla točka u Eleninu životu bio je Aleks s najljepšim jamicama na svijetu. Ruka koja ju je gurala prema naprijed, snop pletiva koji je držao na okupu jer zahvaljujući njemu mogla se nasmijati, biti među ljudima i ne osjećati grižnju savjesti što ponekad ne misli na oca. Ali ta njihova ljubav – rodila se ona puževim koracima, kod Aleksa odmah, dok kod Elene se odbijala mogućnost da se zaljubila u njega. No, ta slatkoća ubrzo je zamijenila gorčina. Aleks odlazi u Ameriku na studij, dok Elena ostaje u Zagrebu i ono što oboje znaju da je to predug perid, da jedno drugome uskraćuju punu slobodu uživanja, ma koliko odvažni bili, i ma koliko vjerovali da mogu opastati. Elena je bila svjesna da mu ne želi dozvoliti da si uskraćuje sve što Amerika nosi, taj punoklasni užitak, taj puni pansion iskustva. I zato ga pušta da ode uz obećanje da će se konstantno čuti.

To je upravo ono što ne želim da osjećaš. Ti imaš priliku otići iz naše šugave svakidašnjice bez jednog roditelja, s čudnim školskim kolegama., s dosadnim predmetima. Ja ću svoju nekako stvoriti ovdje. Ako itko ima pravo na sreću, onda smo to nas dvoje, bez obzira na to što će ta sreća biti odvojenog tipa. I zato zabranjujem da misliš na mene ili da se čujemo. Bilo bi mi drago da mi se javiš da si stigao, ali to je to. Želim da iskusiš Ameriku onako kako si namjeravao prije nego što sam ti ja uletjela u život.

Vrijeme prolazi, Elena upisuje faks psihologije, pomaže svima koji se teško nose s gubitkom voljene osobe, trudi se biti ono što ona jest. Ali uvijek je tu sjećanje na Aleksa. Ljubav. Čak i kad mislimo da je to to, da njegovim povratkom u Hrvatsku priča završava, vjerujte mi dobar je to zaokret. Što biste učinili da se jedno jutro probudite deset godina u prošlosti? Da sve ono lijepo što ste s partnerom prošli i iskusili naprosto nestane, ali vrati vam se osoba koju se izgubili? Dakle, jedno zamijeni drugo. Biste li željeli? Kako biste na koncu odabrali? Ljubav ili obitelj? To je zadesilo Elenu. Odabir težak stotine tona.

Možda nisi jednako sretna. Ali si i dalje ona lijepa i dobra Elena koju škicam još od prvog razreda. Sada samo malo ozbiljnija i s jednim životnim iskustvom koje ćeš, kada tuga jednom splasne, možda i cijeniti.

Neću vam dalje pričati što se dogodilo, ali ima tu još puno, puno događaja. Ono što je vrlo bitno za reći je Sanjin stil pisanja – fenomenalan je. Jednostavan, pitak, čitljiv. Po mom nekom ukusu. Likovi toliko dobro opisani da sam imala osjećaj da ih poznajem. I da ih susrećem svakog dana u tramvaju, busu, parku.. Ono što je mi je također vrlo interesantno i pohvalno – kraj prvog dijela koji me ostavio u čudu i s upitnikom iznad glave – što sada dalje? Sanja je toliko dobro u jednoj priči spojila dvije i dala sam pravo da čitamo dvije verzije. Na početku čitanja, kako sam već rekla i na postu na Instagram profilu, željela sam zagrliti Elenu i reći joj koliko je hrabra i snažna, i da sva bol neće nestati, nikada neće, ali će naučiti živjeti s njome, kao sa starim suputnikom, kao sustanarom kojeg se nikada ne možemo riješiti, ali vrijeme će biti na njenoj strani i naučiti je da bol ne znači slabost.

Upravo suprotno.

Ljudi, ovo je pisano toliko pitko, iskreno, bez pretjerivanja, ogoljenih emocija, surovo i istinito. Svatko si može predočiti svoje osjećaje da izgubi nekog bliskog. Ovo nije priča samo o ljubavi, ovo je priča o strpljenju, snazi, obitelji čiji se članovi na razne načine nose sa smrću bliske osobe, o prijateljima koji ostaju uz nas, ali i onima koji nas napuste. Ovo je prije svega, za mene, jedna dobra drama, a potom ljubavni roman. I posve razumijem Eleninu bol, tugu i ljutnju – nakon što sam i sama prošla slično.

Svima vama želim da si u životu nađete jednog Aleksa, nekoga tko će vas gurati i podržavati u apsolutno svemu. Tko će vam držati osmijeh na licu, puštati vas da letite prostranstvima, dati vam krila za let, držati srce na dlanu i voljeti vas kako zaslužujete – jer ljubav je čudo. Ja sam svoje čudo našla. <3

Od mene preporuka!

.

Jedan komentar

Ostavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *