Debitantski roman autorice Lare Prescott preveden je na više od 30 jezika, ali i adaptiran u film kojeg ću čim prije pogledati. Kako je i sama Lara u zahvali navela da je iskoristila javno dostupne dokumente u kojima su mnogi podaci bili prekriveni, a ona ih je dopunila svojom fikcijom, ali da se kroz roman provlače neki stvarno zapisani citati i razgovori. Zahvalila se ona i svojim roditeljima što su joj dali ime Lara, baš po glavnom ženskom liku Borisove knjige Doktor Živago.

To je bio najbolji dio: trenutak kada postaneš netko drugi. Novo ime, novo zanimanje, nova podloga, obrazovanje, braća i sestre, ljubavnici, religija – za mene je to bilo lako. I nikada nisam razotkrila svoju krinku, čak niti u najsitnijim detaljima: jede li za doručak tost ili jaja, pije li crnu ili s mlijekom, je li tip žene koja će stati na ulici kako bi se divila golubu u prolazu ili bi ga s gađenjem otjerala, spava li naga ili u spavaćici. Bio je to istovremeno i talent i taktika za preživljavanje.

Odakle da krenem? Huh. Zaista je mnogo toga što treba istaknuti. Prescott je za svoje istraživanje zahvalna autorima Peteru Finnu i Petru Couvéeu koji su kroz djelo Afera Živago opisali kako je na njihove zamolbe CIA u javnost pustila devedeset i devet dopisa i izvještaja koji su se odnosili na tajnu misiju Živago. Što je to uopće značilo?

Da ste došli u glavni ured i vidjeli ženu u elegantnom kostimu od zelena tvida koja slijedi muškarca u njegov ured ili ženu u crvenoj vunenoj vesti i istobojnim cipelama s visokim potpeticama na recepciji, pretpostavili biste da su te žene daktilografkinje ili tajnice; i bili biste u pravu. Ali, istovremeno biste bili i u krivu. Tajnica: po definiciji; osoba kojoj je povjerena tajna. Sve smo tipkale, ali neke su radile i više. Nakon što bismo na kraju svakog radnog dana prekrile svoje pisaće strojeve, nikome ne bismo rekle ni riječi o poslu koji smo obavile. Za razliku od nekih muškaraca, mi smo znale čuvati svoje tajne,

Doktor Živago, životno djelo Borisa Pasternaka, djelo za koje je dobio Nobelovu nagradu, potom ju je morao odbiti, ali je bila moćno oružje za koje se smatralo da je antimarksističko, te da sadrži kritike staljinizma ( čak ni sam Staljin nije znao razloge za to). Upravo je zbog te knjige Pasternak bio na meti mnogim pjesnicima, ljudima koji su se politički opredijelili za drugu stranu. Iako je Staljin naredio da ga se ne dira, ipak je plan da mu utjeraju strah bio uspješan. Njegova voljena Olga Ivanskaja, ljubavnica koju je volio više od svoje supruge, žena koju nije skrivao, žena s kojom je šetao ulicama, bila je njegova muza. Ali i žena koja je zbog njegova romana završila u gulagu, pretrpjela tri godine mukotrpnog rada, hladnoće, izoliranosti…

CIA je svojim pohvatima uspjela na Istok prokrijumčariti milijune primjeraka na crno tržište pa se Doktor Živago čitao skrivećki.Djelo je po prvi puta izdao Giangiacomo Felintrelli 1957., nakon čega je krenula uzlazna putanja. Kakve veze ima naslov s ovom radnjom? Daktilografkinje. Žene špijunke. Moćan glas o kojem se nikada nije razmišljalo dovoljno.

I vjerovao je da ću ga slijediti – da ću popiti tablete, da nemam snage dalje nastaviti sama.

Irina i Sally. Sally, iskusna špijunka, vrlo cijenjena, a svoj je „zanat“ brusila diljem svijeta u CIA-inim pothvatima. Lukastvom i ženskim moćima saznaje najveće tajne u muškom svijetu. Irina, rodom je Ruskinja u kojoj njeni šefovi vide potencijal. Lojalna je, a od Sally može naučiti mnogo toga. I prihvaća to. Na kraju sudjeluje u najvećem pothvatu svog špijunskog života – rasparčanje Pasternakovog djela na Zapad. Ostaje samo pitanje glavna Irinina motivacija. Olga Ivanskaja, Pasternakova muza, jest vrlo hrabra, vjerna, odvažna i do kraja života pragmatičan lik. Kao lik mi je dopala, njena jačina, bezrezervna ljubav prema Borisu koštala ju je boravka u gulagu, no i to je preživjela. Boris je svjestan da njegovo djelo nikada neće moći zaživjeti u domovini, kao i da ako mu djelo ikad bude izdano da ga čekaju optužbe za državnu izdaju. I na to je spreman. Premda je kao lik podosta slab odnosno vidjela sam da ima viziju, no tu viziju ne grabi objema rukama, već se povlači što se vidi i po činjenici da nije spreman biti u braku samo sa jednom ženom, već Olgu drži kao ljubavnicu. Možda njoj nije smetalo, ali njega prikazuje kao slabića, baš kao što je Sally prikazana kao osamljen lik. Ponajviše kao nesretan lik.

Otkrivamo sebe u djelićima koje želimo da drugi upoznaju, čak i oni nama najbliži. Svi imamo svoje tajne.

Djelo je koncipirano tako da ga čitamo iz nekoliko uglova – priče daktilografkinja, Sallyina priča, Irinina, Borisova.. Svi ti uglovi daju nam cijelu priču, zaokružuju razloge i posljedice, kao i odluke i principe. Vrlo vješto, spretno i napeto odrađeno.

Lara je na toliko dobar način opisala ne samo dvije žene, nego nekoliko njih. Sally i Irina, makar su dobije zadatak života – prokrijumčariti djelo, odradile su svoj posao baš kako treba, dokazale da su žene moćne, hrabre, sposobne iako su u muškim očima bile tek persone za bilježenje razgovora i pretipkavanje dokumenata. Olga čija je ljubav bila nemjerljiva, borba da sačuva život svog odabranika. Olga koja je godinama živjela u strahu jer u svakom trenutku je mogao doći crni automobil i odvesti je daleko od obitelji, a jednom je to već i doživjela.

Postoje dva tipa ambicioznih muškaraca: oni koji su rođeni da budu ambiciozni – kojima se od najranije dobi govori da je svijet njihov – i oni koji sami stvaraju svoje nasljeđe.

Nije ovo priča samo o ljubavi. Ovo je priča o ženama, moćnosti njihova glasa, priča o hrabrosti. Ja sam uživala na svakoj stranici ove knjiške poslastice o čemu govori i činjenica da je bila izabrana za čitanje u bookclubu Reese Whiterspoon. Po knjizi Doktor Živago snimljen je film gdje su glavne uloge odigrali Omar Sharif i Julie Christie. Film je dobio pet Oscara uključujući i Oscara za najbolju glazbu koju je skladao Maurice Jarre.

Knjiga je izašla u nakladi Znanje, prevoditeljica Lidija Milenkov-Ečimović. Originalan naziv je The secrets we kept.