Ljubavna drama

Anamarija Tenđera – Ona pored njega

Ona pored njega priča je o odlukama, onim ponekad nama najtežim, odlukama u koje ćemo sumnjati, o ljubavi koja, naučit ćemo kroz mnoge situacije, ne udara baš na isti način svakoga. O ljubavi uz koju će i greške biti umanjene, ili pak uvećane, ovisi kako se postavimo.

Priča je ovo o Ilarii, djevojci rastrganoj između Fabijana, potencijalnog zaručnika, i Alberta, muškarca kojeg je tek upoznala. Možda ovo zvuči kao prevara, ili čak nesigurnost u osobu s kojom je u vezi ili pak vlastita nesigurnost, riječ je ovdje o djevojci koja je u više navrata željna više druženja sa svojim dečkom, više tih romantičnih momenata, željna je da svoje tišine može dijeliti s Fabijanom. Mnogo toga ona priželjkuje, ali sasvim je razumno u cijeloj priči što se njene želje vremenom mijenjaju, i ljubav blijedi. Hlapi, iščezava. Voli li ga ona onoliko koliko misli ili je sve tek puka privrženost, navika, uspomene?

Pomislim kako neugodnosti života često ne ovise o nama, pomislim kako smo svi mi u životu stvoreni jedni za druge.

Knjiga započinje jednostavno – sprema kovčege, Fabijanov dolazak, njegov pokušaj da uspiju, izjave ljubavi prije nego što ona zajedno sa svojim prijateljicama Leonom i Kalinom krene put mora. Možda je vjerovala da će se provesti najbolje ikada, stvoriti uspomene, iskrcati silne brige i razmišljanja na kopnu i prepustiti se morskim strujama, sudbina je željela nešto posve drugo. Upoznaje Alberta, naočitog muškarca za kojim joj srce ubrzano kuca, provede noć s njim. U glavi joj je tisuće misli, je li pogriješila, koliko se skupo plaćaju greške, je li to pravedno prema Fabijanu, kako se opravdati za to što je učinila.

Lagala bih kada bih rekla da me ne boli.

Jer, što je život kada ne vjeruješ i što je budućnost kada nade nema?

Uz predivne citate između samih tekstova su mi vrlo, vrlo dobri, opisuju točno ono što se Ilarii događa u glavi, njene emocije koje trebamo shvatiti jer ništa od toga što se događa nije pogrešno. Ilaria nije loša djevojka, možda je emotivno i psihički još u procesu izgradnje, ali potpuno je prihvatljivo raditi na sebi i preuzimati krivnju za ono što smo napravili. Ilaria se čak i nakon cijele situacije s Albertom vraća Fabijanu, priznaje mu, on je zaprosi i ona pristaje, ali kada se Albert pojavi, njena samokontrola i odluka da provede život s Fabijanom bježe joj kroz prst. Donosi odluku i osjeća da uživa u tome. Pronašla je svoj glas jer kakav god da novi početak odabrali, koliko god težak bio, s pravom osobom taj put ne bi trebao biti težak. Za Alberta mi nedostaje pozadinska priča, zašto je takav kakav jest, Zanima me i njegova prošlost. Fabijan mi ima dobro osmišljenu priču, ali mi također nedostaje malo više topline u njegovom djelu priču. No, jako mi je drago što je našao nekoga s kim će moći biti sretan.

Ne bih znala kako je do toga došlo, ali onda kada me je on smatrao posebnom, to sam zaista i bila.

Nedostajanje je težak osjećaj.

Za kraj bih htjela napomenuti kako ovu knjigu ne bih mogla ocijeniti s 5+, ali valja joj dati priliku jer nije pravi autor ona koji napiše savršenu i bez greške knjigu, nije ni pravi autor ako mu knjiga ima 500+ stranica, već onaj nakon čijeg čitanja u glavi vrtiš pitanja, mogućnosti i shvatiš da to što se događa tom liku nikako nije nemoguće da se ne dogodi tebi. Ljubav je zaista prevrtljiva, ali je slatka, melem na dušu. Meni osobno nedostaje nekih sitnica i to sam autorici napomenula i drago mi je prihvatila uz komentar da je trebala dodatno razraditi cijelu priču, ali to još uvijek može 🙂

Neki ljudi ti dođu kao flaster na ranu. Zaliječe te, izliječe i poljube da brže prođe.

Ostavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *