U moru romana koje tek trebam pročitati, u ruke mi je stigla jedna kratka, ali s velikom porukom, knjiga japanskog autora Toshikazu Kawaguchija Prije nego što se kava ohladi. I onda sam se prisjetila svih onih situacija kada sam nakon kave shvatila koliko toga sam htjela, trebala ili morala reći, ali prođe baba s kolačima. Prvotno zamišljen kao kazališni predložak, ovaj je naslov priskrbio ogromne čitateljske ovacije i napokon stigao na naše police u izdanju izdavačke kuće Egmont.

Kad budete u prošlosti, morate popiti kavu prije nešto što se ohladi.

Knjiga od svega 197 stranica pružila mi je mnogo više nego li sam očekivala. Uvukla me u svoju radnju, dopustila da otputujem zajedno s likovima u prošlost, dozvolila mi da budem nijemi promatrač ljudskih sudbina i odluka, da budem promatrač što se događa kod propuštenih prilika, kao i kolika je snaga sestrinske, potom i majčinske ljubavi. Ukomponirana s elementima fantastike gotovo da zaboravljamo kako takvo što zapravo nije moguće. Uz iskrene priče likova, njihovu iskrenu želju da još jednom porazgovaraju s onima koje vole, plovimo iz sadašnjosti u prošlost kao da je to najnormalnija stvar. I to mi je toliko dobro, toliko očaravajuće da sam sretna što imam prilike ovako nešto držati u rukama. Za autora same pohvale što je u ovoj kratkoj knjižnici s velikom porukom smjestio četiri lika, četiri arhetipska odnosa i odveo nas na putovanje koje se ne zaboravlja tako lako. Zato što i sami posežemo za željom da otputujemo u prošlost i promijenimo događaje koji nam izazivaju bol. No, to je posve normalno.

Funiculi Funicula, mali kafić u Tokiju, poslužuje kavu od 1874. godine. Svih tih godina dogodile su se male izmjene i renovacije, ali šarm kojim kafić odiše traje već 140. Upoznajemo se s trenutnim vlasnicima Kei i Nagare, te konobaricom Kazu, kao i stalnim gostima Hirai, Fusagi i Kohtake koji se ondje osjećaju kao kod kuće. Možda ovo i zvuči sasvim obično, ali što biste pomislili kada biste u određenoj stolici uz točno određena pravila, i to u periodu prije nego se kava ohladi, imali mogućnost otploviti u prošlost? Magično, zar ne? Iako je to u pravilu nemoguće, odličan je način da se čitateljima prenese poruka – provodimo više vremena s onima koje volimo, sa svojim najbližima, te da cijenimo sve što imamo jer propuštene prilike su…pa propuštene. Pravila magičnog putovanja u prošlost su vratiti se u sadašnjost prije nego što se kava ohladi i sjediti na točno određenoj stolici. Naime, ništa što učine u prošlosti, neće utjecati na promjenu sadašnjosti. No, ako ne ispoštuju pravila, osoba se postati duh zarobljen u tom kafiću.

Funiculi Funicula je kafić u Tokiju. Na prvi pogled običan, maleni kafić. Ali jednom kada saznate priču koju zapravo krije, želite znati više. Možda i doživjeti. Naime, u tom kafiću možete se vratiti u prošlost. Taj proces sam po sebi nije toliko jednostavan, ima nekoliko pravila na koje morate paziti. A jedno pravilo glasi, popij kavu prije nego što se ohladi.

Roman je podijeljen na četiri dijela pod nazivima Ljubavnici (djevojka koja se želi suočiti s dečkom koji ju je ostavio), Bračni par (žena čiji muž ima Alzheimerovu bolest pa kroz godine zaboravlja tko je ona, a sve što ona želi jest još jedan razgovor s njim i pismo koje on čuva kod sebe), Sestre (sestra koja samo želi nadoknaditi izgubljeno vrijeme sa svojom mlađom sestrom), Majka i dijete (majka koja želi upoznati svoju kćer). U svakom od tih odnosa se iščitava priča o ljubavi, hrabrosti, o propuštenim prilikama, o posve običnim ljudima i njihovim greškama. Svojim teatralnim tonom roman privlači pažnju i uz vrlo malo opisa pruža predivnu knjigu koju vam od srca preporučam, a pročitat ćete je, zaista, i prije nego što vam se kava ohladi.