Uncategorized

Fredrik Backman – Tjeskobni ljudi

Još jednom je Backman pokazao zašto je jedan od najčitanijih autora na svijetu, ali i dokazao da nisu Skandinavci dobri samo u pisanju krimića/trilera. Iako mi je ovo njegov tek četvrti roman koji sam pročitala, bez sumnje mogu reći kako ljubav prema njegovom pisanju ni u jednom trenutku nije splasnula.

Srca su nam sapuni koji nam iskliznu iz ruku čim se na sekundu opustimo i tada znaju nekamo kliknuti, pa se zaljubljuju i slamaju, eto, tek tako. Mi ne upravljano time. I zato se naučimo pretvarati, cijelo vrijeme, bilo da je u pitanju naš posao, naš brak, naša djeca ili bilo što drugo.

Uzimajući Tjeskobne ljude u ruke nisam mogla pretpostaviti da će ovo biti jedna od ludih vožnji, paralelno. Zašto kažem paralelno? Backman na njemu svojstven način stvorio je likove uz koje sam se povezala istodobno nam dajući prostora da ih ocijenimo kako smo ih mi doživjeli. Dok sa druge strane imamo priliku vidjeti koliko je dobro ušao u psihološku karakterizaciju likova jer imala sam osjećaj da ih poznajem i da su to osobe s kojima svakodnevno komuniciram.

Svi koji su se tog dana zatekli u stanu imali su svoje komplekse, svoje domove i svoj strah : Roger je bio povrijeđen, Anna-Lena je čeznula za domom, Lennart nije uspijevao skinuti zečju glavi, Julia je bila umorna, Ro zabrinuta, Zara je imala bolove, a Estelle…pa…valjda nitko još nije točno znao gdje je Estelle.

Radnja ove knjige je sve osim očekivana – pljačka odnosno držanje taoca u stanu je sve osim očekivana. Mnogi su u svom životu razgledavali stanove, birali što žele ili ne žele, vodili iscrpne razgovore oko cijene, lokacije i slično, ali nikada to nije bilo pitanje života i smrti, ali ovdje se Backman poigrao i potencijalne kupce učinio taocima i kolateralnim žrtvama svog neuspjelog pokušaja pljačke banke. Nakon što nije uspio što je imao na umu, bježeći s mjesta „nesreće“ nađe se u stanu odakle kreće cijela radnja. Štoviše, jedan neuspjeh vodio je drugome – talačka kriza jer ispred te zgrade okupili su se policajci i novinari. Stoga je situacija postala suviše ozbiljna.

Vjerujem da svakome od vas pojam pljačke banke simbolizira krađu velike svote novaca, ali pljačkaš je skroman pa sve što mu „treba“ jest svega šest i pol tisuća kruna kako bih mogao podmiriti svoje egzistencijalne potrebe (platiti najam stana). No, život nije uvijek onako kako smo si isplanirali.

Kažu da čovjekova osobnost predstavlja zbroj njegovih iskustava. Ali to naravno nije istina, barem ne u potpunosti, jer kada bi naša prošlost bila sve što nas definira, ne bismo bili u stanju podnijeti sami sebe. Moramo imati priliku sami sebe uvjeriti kako smo nešto više od grešaka koje smo počinili jučer. I da predstavljamo svaki svoj sljedeći izbor i svako svoje sutra.

Nije planirao takav razvoj situacije, a još manje da će imati taoce. Nisu to obični taoci – svaki od njih ima pozadinsku priču. Bogata bankarica koja cijelog života ganja karijeru pa je isključila emocije. Umirovljeni par čija priča ne odskače od mnogih priča modernog društva, jedan par koji čeka bebu, a njihovo prepucavanje zaista iritira, jedna starija žena koju maškarada s pištoljem nimalo ne plaši i na kraju maskirani muškarac. Te na kraju agentica za nekretnine koju upoznajemo na samom početku i odmah dobijemo uvid u to kakva je – iritantna i u propalim pokušajima smiješna osoba. I tu su otac i sin, dva policajca čiji je odnos uslijed smrti majke / supruge obilježen velikim jazom u karakteru, mišljenjima…


Sve su to likovi povezani na jedan specifičan način koji vam ne mogu otkriti, ali počinje od bankarice Zare i desetogodišnje tajne. Život je ponekad totalno nepredvidiv!
Vjerujem da ništa ne bi bilo toliko zanimljivo da pljačkaš banke nije pobjegao, ali pitanje je kako? Kako li je pljačkaš uspio pobjeći, a drugih izlaza iz stana? Lažu li svi taoci nakon što se nađu na ispitivačkoj klupi oči u oči s dva policajca? Bezbroj pitanja čije odgovore možete saznati ako uzmete knjigu u ruke.

Jer od toga se sastoji posao roditelja: služe kao rame. Rame na kojem djeca mogu sjediti dok su mali, tako da mogu vidjeti svijet, i stajati kad narastu, da bi mogla dohvatiti oblake, povremeno se zanoseći kad se spotaknu i pokolebaju se. Djeca se uzdaju u nas, a to je zapravo strahovita odgovornost jer još nisu shvatili da mi zapravo ne znamo što radimo.

Kompletan dojam za ovu Tjeskobnu knjigu, jer obiluje gomilom borbi u njihovim glavama, borbe s demonima i tajnama, jest pozitivan. Znam da nekima neće sjesti zbog sporosti radnje, ali meni nema slađe od raspetljavanja situacije konac po konac pa na kraju kada sve povežeš i shvatiš da je sve imalo svoje „zašto“ i „zato“. Backman to dokazuje u svakoj svojoj knjizi. Definitivno mi je najdraži lik bila bankarica Zara jer imati onu tajnu, znati koje su posljedice uslijedile, to je ujedno i hrabrost.

Ako niste, preporuka za knjigu jer nije ovo samo običan roman o pljački, ovo je roman o životu, teškim trenucima, prekretnicama, odabirima, snazi volje, ljubavi, gubitaka, prihvaćanja istog te o tuzi koja nas sve često dohvati.

Ostavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *